Zašto je život tako sjeban ?!?!?!?!?!

01.05.2006., ponedjeljak

;)

. . . V O L I M
T E E E . . . . .

Snovi

Prije su snovi uvijek bili oni koji su mi donosili ono što više nisam imala,
ono što sam bila izgubila..
voljela sam noć makar me je uvijek varala..
ali bilo je ljepše živjeti tako..
prevareno..
samo sam tako opet mogla vidjeti njegovo lice..
osjetiti njegov zagrljaj...
jutrom nikad nije bilo lako...
ali svakom minutom bližila se noć koja mi je vraćala osmijeh...
to je postalo dovoljno...
a sada...
dobila sam što sam htjela...
dobila sam nazad Svog Malenog...
i dalje brojim minute, sate, dane...
ali sada su oni samo dokaz da ne sanjam.
To više ne želim...
jer snovi su postali stvarnost,
više se ne budim uplašena,
izgubljena,
budim se s osmijehom...
zato jer sada opet imam nekog da mi vrati izgubljeni osmijeh..
zato jer opet imam svog Malenog...

30.04.2006., nedjelja

Možda...

Baš mi nekako fali On ovih dana...ma lažem...fali mi već neko vrijeme...da bude tu...i da me pazi ko da sam mu sve na svijetu...
Prerijetko se viđamo u zadnje vrijeme...na kratko...i drago mi je zbog svake minute...ali nekako to više nije dovoljno...ispada da se vidimo tek toliko da se vidimo...iako znam da nije tako...
Ponekad sam sretna što je ovako kako je...a ponekad mi toliko fale sitnice koje su prije postojale...nije onda bilo bolje...samo drugačije..
.a nekada to drugačije nedostaje...
jebeno mi fali odkako je krenuo na posao u zg...
fale mi oni redoviti susreti svakog dana..fali mi..ma sve mi fali..fali mi Moj Maleni...

možda mi samo treba da me odvede negdje daleko od svega...
možda mi fali on kakav je prije bio...
možda mi fali njegov zagrljaj da bi se osjećala sigurno...
možda...
a možda me samo dotukla ova užasna kiša....
...a možda i ova samoća..
..možda...

ma dobro sam ja...kad nisam bila... :)
moš mislit..
laži nekom drugom...

27.04.2006., četvrtak

Dan je započeo u mom raspoloženju..
ni dobrom ni lošem...
baš mom...
I taman kada sam odlučila ne skidati osmijeh s lica,
netko se potrudio da to ne ostvarim...
skoro je pala i pokoja suza...
tek tako...
zbog nemoći...
ali ipak nije...
Neželim im pružiti taj gušt da me vide sjebanu..
neželim,
neću!!!
Dokazat ću im da su bili u krivu..
Dokazat ću im da sam jača od njih..
od njihov priča i ’’savjeta za moje dobro’’..
A dan je prolazio...
Bila sam sretna zbog toga...
Čekala sam bolje sutra...
bolje dane...
Čekala sam Njega..
Pojavio se Moj Maleni...
i zagrlio me...
Onako kako me već predugo nije zagrlio...
tako snažno..
a opet nekako nježno..
I upravo onako kako mi je trebalo...


..............................

u ovih 5 mjeseci postao je:

..netko zbog koga živim, a ne preživljavam...
..netko zbog koga ne odustajem...
..netko zbog koga se borim...
..netko zbog koga sam to što jesam...
..netko zbog koga znam kako je osjećati se posebno...
..netko zbog koga ponekad noću ne spavam jer se brinem...
..netko poseban mom srcu...
..netko zbog koga dan nije samo dan...
..netko zbog koga je zagrljaj više od zagrljaja...
..netko zbog koga volim...
..netko koga volim...

....i ostao Moj Netko...



Odavno čuvam
svoju dušu za njega
i ne dam nikom da dođe blizu
jer je za njega...
Nije da ne bi preživjela sama
To sam barem do sad naučila
Al' ne bi nikad
od njega odustala..

24.04.2006., ponedjeljak

eh da...

eh, evo mene..već..opet..seeno..
nije mi se pisalo ovih par dana..
nisam imala volje, želje, falilo mi inspiracije..slobodnog vremena.. ma nemože čovjek sve stići..ipak smo samo ljudi..ne?.. se razme :)

svašta se ispodogađalo ovih par dana...jaaooooo,najo šta si me navukla na ovakvu spiku...
ćem te ugrist :) danaas grizem..i sutra...čuvaj se!! njami

samo želim da kazujem da puuuunoooo jojim sve bitchesice...i jako su mi falile....i tako jako volim banane...a još buhtle s bananama...
danči, ćem ja da ti kupim bananove..oćem oćem...bum jabate, bum sigurno..samo da se sjetim...
zašto ćem joj kupovati banane? za pare, možda na lijepe oči..neznam još..dogovorit ćemo se..
naime, cura ima traume od bananana jer je njena pamena sisterica umjesto nečega, neznam čega,. u buhtle stavila ekstrakt banane..tak da njoj praktički već banane rastu iz ušiju..
eh da.. i parket u školi je premazan lakom koji muruši po banananama......

dead


jaooooo, šta volimo banananane..mmm..

cmoxica...pooosssaaa...

Izvadak iz dnevnika propale ljubavi...no.2

Poslije svega...

Sad poslije svega, ja ipak te volim...
Poslije svake suze za tobom prolivene
ja ipak osjetim čežnju za likom tvojim...
Zašto te samo volim ovoliko?
Sjećaš li se mili..šta smo jednom bili?
Zaljubljen par...
Ruka u ruci..
Znam da su nam zavidili svi.
Ja sretnija nego ikad, a ti??
Šta si ti mili glumio?
Dali si se u duši radovao mojoj nevolji...
Čekao trenutak kada ćeš me
spustiti na dno...i još niže????
Dali si se u tajnosti smijao
mojoj naivnosti i vjeri u tebe...
U našu ljubav???
Dala sam ti od srca sve što sam imala,
čak sam te od sebe više voljela...
Ma šta pričam..
volim te još uvijek!!
I dan danas,
kao djevojčica naivna..
žalim za tvojim osmjehom...
Mislim da će me vratiti u stvarnost.
Da će mi vratiti volju za životom...
Ne mili...
nitko to nemože
kao što bi mogao ti...
Svaku noć ja provedem otvorenih očiju...
bojim se da ako bi se pojavio slučajno...
da ću te promašiti..
A ako me ipak ponekad ,
jedne noći...
san prevari...
ja sanjam tebe...
sanjam svaki tvoj pokret....
svaku tvoju riječ....
Svaki lažni poljubac koji si mi dao....
ja te osjetim u noćima....
ipak,kada sunce obasja
dan,ja tužna se budim...
Ne mogu vjerovati da srce može toliko da boli....
zar može duša da drhti dan i noć za tobom..
Zar ove suze nemaju kraja...
pa već je stota rijeka isplakana...
Dokad ovako?
Ja patim...
znam da se to vidi...
Srest ću te jednog dana
sa kosama sijedim,
obećavam ti to..
čak i tada...
bez duše i srca....
zagrlit ću te jako...
i reći:
"Mili,još te volim zar se to nevidi?"

Samo tvoja malena...


Iz dnevnika propale ljubavi..no.1

Pišem ti, a ti ćeš po ko zna koji put čitati riječi tebi posvećene. Ovi listovi su najbolji svjedoci moje ljubavi, puni su mojih riječi. Pisala sam prstom po zamagljenim staklima, stopalima po snijegu, talasima po moru, zvjezdama po nebu, po svakom kutku kuda bih prošla... i još pišem. Znam da smo mi ono jedinstveno biće koje je Bog razdvojio na dvije jednake polovine. I ti to znaš.. Znam da znaš.. Znaš da znam..Pronalaziš moje riječi posvuda, i znaš da sam ja... dobro znaš...čuješ ih dok slušaš tišinu, čuješ ih u pjesmama...Tisuću zašto, nijedno zato, zbog toga!
Da li ćeš i ovaj put prepoznati "nas" u ovim redovima, ako nas uopće još ima u ovom vremenu.. Hodam opijena samoćom i pričam kao da me ti možeš čuti, ali čuju me samo zidovi, moji vjerni špijuni, upijaju svaku moju riječ. Ne mogu dalje, ne mogu bez tebe...Svake noći zgrči se tijelo od bola, zaboli nešto u meni, suze same krenu kao da su samo to i čekale... i vrisnula bih od bola kao ranjena zvjier, da me i sam Bog čuje.. Ništa više nije isto. Tišina je među nama. Zatvorim oči, poželim da sanjam, da spavam. Poželim tvoj osmijeh i kao nekada da čujem:"Jedina moja volim te" ili "Aha, i ja tebe isto", ali samo mukla tišina para uši.. Mrzim je! O, Bože, kako je mrzim! Zašto je baš između nas morala stati? Mrzim to nepovjerenje što nas razdvaja, što je stalo između nas da nas razdvoji. Mrzim što smo to dozvolili, što smo podlegli prvom problemu..Zašto Bog razdvaja sve ono plemenito, lijepo, nježno? Čije li grijehe ispaštam, ljubavi? Pišem i pisat ću dok me ima, dok postojim...Bio si i bit ćeš ona moja polovina koju volim više od svega na svijetu...Voljela sam i voljet ću te, voljet ću te na našim slikama, u porukama koje smo slali jedno drugom, u sjećanjima.. U sjećanju dok svi snovi ne postanu java... Dok nebudem opet ljubila tvoje usne da bi izliječila oholu bolest koju liječe samo one... Tad kad sve to nebude više san i kad budeš tu ,voljet ću te koliko i ti mene..sve ću ti vraćati u onoj mjeri u kojoj ti to meni pružaš... Čekam naše trenutke i radujem im se kao da će biti prvi i posljednji u životu... Znam da ću opet skriveno plakati jer je sad možda kasno... Znaj, neću te nikad zaboraviti... Znaj, nisam otišla i ova riječ je moja tuga i suza što kvasi mi sad lice. Znaš li da si me ti spasio, učinio me opet živom, pokrenuo novi život u meni? Zbog toga te volim i voljet ću te vječno. Kad pomisliš da je sve izgubljeno, da život nema smisla, učini ono sto i ja: Pomisli da negdje daleko postoji neko tko te još uvijek želi i poslije svega ipak voli... Ponekad se zapitam, dali će moje suze samo godinama da se talože? Dali će ostati u mom srcu kao svjetlucavi biseri? Jer, koliko mi god bilo teško više nemogu zaplakati svakog trena kada bi srce to htjelo.. Bit će šta da bude, sačuvat ću uspomene na tebe, sačuvat ću svoje suze... Ali ne da bih te zbog njih gledala drugim očima.. Već da bih te se sjećala, da bih se sjećala onih lijepih trenutaka koje sam provela s tobom, trenutka koje smo proveli u sreći, trenutaka koje smo proveli zajedno... I da nekad zabole tebe, kao što će mene boljeti još dugo vremena... I opet kažem: Mrzim taj glupi ponos koji nas je razdvojio, mrzim tu osobu u čijem si sad zagrljaju, koja ima ono što je bilo moje,..Nedozvoli da ovo bude samo Moj ili Tvoj san. Valentin je danas, oni koji se vole zajedno su, poklon je nevažan ,a ja sjedim sama i pišem,pišem....suza suzu stiže.. Ali da nema boli, ne vjerujem ni da bi bilo ljubavi. Ne bi je znali cjeniti...Ponekad se pitam,da li je zaista moguće da vrijeme stane kad boli..Stane sve, osim same boli??
>>>>>>>>VOLIM TE<<<<<<<<


jedan listić iz dnevnika propale ljubavi.. samo jedan dan nakon prekida...
kako je divno, kad je sve opet došlo na svoje...
kad smo opet zajedno..kad možemo zajedno prošetati gradom..uživati u zajedničkoj sreći..


14.04.2006., petak

U tri pikse marmelade...

Eto, mora se nešto sjebati..
Čemu čovjek da bude sretan kad može biti sjeban, kad se može ''kupati u problemima''?
I baš sad, baš sad kad je sve krenulo super, kada je fakat bilo sve na svom mjestu... mora se dogoditi to nešto..
mora se upetljati taj ''netko'' tko će sve sjebati, tko će sve snove, želje i maštanja srušiti kao kulu od karata...
u pičku materinu i život, i ljubaf i sve!!!
joooooooooooj, kak sam ljuta...
kako bi nekog mogla sad izlemati...

dragi mi dobio fackin posao u jebenom, odurnom zagrebu....
i baš sad, baš sad kad se pomirismo, kad nam je super krenulo, sad!!!
jooooooooooooooooooooooooooj

12.04.2006., srijeda

Ah, ta ljubav...

Ljubav?!?!
šta je to?!?!
Jel to šta za jesti?!?

ah, da ta ljubav..
nešto prekrasno, jebeno dobar feeling, dobre vibracije, leptirići, ponekad štakori, u trbuhu... napetost, iščekivanje, nervoza, ljubomora?
da, da svim tim riječima možemo opisivati značenje samo jedne,
jedinstvene i mnogoznačne riječi - ljubav.

kako je jebeni osjećaj kada jednostavno shvatiš da ti voliš...
da voliš i da si voljen od strane osobe koju voliš... kada ti je ljubav uzvraćena...

kako znaš da voliš?
lijepo, jednostavno shvatiš, jednostavno ti dođe do glave..
ljubav...
on mene voli, ja njega volim...
taj jedinstveni osjećaj zbog kojeg bi učinila sve...
taj osjećaj koji mi daje krila kada padam, kojim me podiže kada sam na dnu, zbog kojeg uvijek imam smile na faci...

nemogu bez njega izdržati ni sat vremena!
moram ga vidjeti svakog dana, on mi je nešto kao duševna hrana, on mi je poticaj da se borim protiv svih koji su nam na putu k zajedničkoj sreći... a tih ima nevjerojatno mnogo...mislila sam da su osobe koje su se predstavljale kao frendovi, fakat frendovi, da mi neće okrenuti leđa zbog mojim postupaka, koji me zbog toga neće osuđivati...
kako netko jednsotavno nemože shvatiti da je to moj život, moja stvar, moja sreča.. zašto se morate pretljati u tuđe stvari???
nađite si život...

daje mi snagu da izdržim sve pritiske, da riješim sve probleme.. jednostavno, nemogu se više zamisliti bez njega...nemogu, neželim i neću...
znam da će ovoj sreći kad-tad doći kraj, svemu dođe kraj..
ali nadam se da ne još tako skoro, da ću još neki određeni period uživati u našoj zajedničkoj sreći, u ljubavi

Znam da ovo najvjerovatnije nećeš uopće vidjeti ni pročitati. ali moram ti još jednom reći...


......Srećo, volim te.......




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.